18.09.2013.

Morala sam proći starim mjestima, dok mi društvo pravi vjetar. Bilo je predivno. Ipak još uvijek ima osjećanja u meni. Volim kad sam ovako emotivna. Mnogi koji ne shvaćaju misle da sam luda, ali ja ne marim. Za taj osjećaj otišla bih i na kraj svijeta. Bila sam slobodna,od svega, njega, prošlosti. Svih ružnih okova koje nosim. Udisala sam svaki pokret lišća, zvuk je bio magičan. Vodio me je u svijet ljepote, svijet koji sam oduvijek željela. Vjetar... Ko bi rekao da svaki put izazove toliki vulkan emocija u meni. I na tren, osjetila sam njega jer nekad u ovakvo vrijeme šetali smo srećni nas dvoje. I nije me zaboljelo, to drhtanje tijela samo je još jednom dokazalo da ima nade. Hvala vjetru, moj druže stari. Nikad me iznevjerio nisi...


brojac poseta
jeftin web hosting