25.09.2013.

~Jos jednom zakoracih u nasu proslost, ne znam zasto niti ko me natjera, ali vodjena zeljom da opet na neki nacin prozivim sve ono ne odustah i ne opirah se tom glasu koji me je vodio. Cemu opet ta proslost, zasto opet buditi sjecanja i uznemiravati uspomene kada sam im se vec zaklela da ce uvijek u mom srcu ostati netaknute? Prodjoh opet onim nasim putem, onim koracima koji su koracali zemljom tako slobodno i nezabrinuto jer sam imala tebe uvijek pored sebe, ali nazalost poce me hvatati onaj osjecaj tuge, samoce, ali ne zato sto sam sama na svijetu, vec sto nemam tebe, a ti si moj svijet - moje jutro,moj dan, moja noc u koju utonem sa zeljom da cu te sanjati.

A sta sve sada stoji izmedju nas??? Niti cujem otkucaje srca niti tvoj glas, samo cuvam onu lijepu uspomenu na tebe, toliko toga me za tebe veze... Pokusala sam otici, pobjeci ali pozelih jos jednom sresti se sa tvojim pogledom, osjetiti onaj dodir koji je imao neopisiv ucinak na mene, tako smirujuci, tako blag, tako njezan, dovoljan da pozelim da me vjecno milujes. Jos uvijek osjecam tvoj miris, ne znam ni sama zasto, mozda zato jer ja mirisem na tebe? Jos uvijek cujem tvoj glas i osjecam tvoj pogled, pogled koji me je topio, ali sada necu dozvoliti da se istopim niti da suze saperu osmijeh i ponos sa moga lica. Voljela sam te, ali ne zelim vise zivjeti u proslosti koja mi oduzima snagu i volju za buducnoscu. Ne zelim dozvoliti da zivim u iluziji i od uspomena, nasih puteva, sastanaka, pogleda, poljubaca i sam si sve to ostavio iza nas...i koliko ce njih jos mene nazvati budalicom, koliko ce njih me opominjati, ruziti, a tebe nema da to sprijecis, dopustio si da nasa imperija, nase malo carstvo propadne jer ljubav je ta imperija - ako se ne boris za nju ona propada, ja bar mogu reci da sam se borila...





25.09.2013.

~A ja bih tako voljela da prestanem biti ovako licemjerna.Da prestanem da gledam, a da ništa ne uradim. Jednostavno nema ko da sluša. Mrzim gledati to. Mrzim kad to neko radi. Mrzim da moraš spasti toliko nisko da bi u nečijim očima bio veliki. Nikad to ne može biti tako. Nikada nisi previše velik da bi bio i previše dobar. Što , trebam se sva dat? Kome ili što? Danas ću ovako, a sutra ma uradit ću sve što treba da uspijem da se pokažem nekome. Dat ću prst, ali nek uzmu i ruku. Ne znam zašto me to nekada previše boli. Zašto mučim sebe i dušu svoju!? Tako mi je dosta svega, tog ponižavanja. Osjećam kako je vrijeme davno stalo,ali stalo samo za mene. A svi idu negdje, svi putuju...svi se vraćaju. Svi postaju gori, ali ti postaješ isti. Da li si dobar, nema ko da kaže. Da li je dovoljna tvoja jedna žrtva koju činiš iz dana u dan. Samo želiš biti i ostati fin,a sad koliko je to moguće... Sjećam se da sam baš to poželjela na jednom od časova na samom početku godine. Prof je pitao šta bi željeli da nam se ostvari. A ja sam poželjela samo to. Da zauvijek ostanem dobra osoba i da samo tako prolazim kroz život. Da li je to jedna od žrtvi...za koga ili što..za mene!?


brojac poseta
jeftin web hosting