08.10.2013.

~Dok sjedim i razmisljam koliko me je promijenio i koliko je imao utjecaj na mene, ne mogu da vjerujem da je to nekome poslo za rukom. Ja, koja nikad nikog nisam slusala, koja sam svima namjerno inatila, koja sam zivjela zivot onako kako sam ja htjela, koja je radila sve sto ne treba, sad gledam se i ne mogu da vjerujem da je svaka njegova rijec utjecala na mene. Ja koja nikad nisam osjecanja nikom pokazivala, njemu sam pokazala i dokazala. Razmisljam i ne mogu da vjerujem, da li sam to ja? Ne nisam, nisam naucila da pokazujem osjecanja i sad sam ih pokazala i osjecam se jadno, ponizno. Jer nisam trebala, trebala sam ostati onako ledeno hladna i tad sigurno ne bih patila, ne bih zalila za njim, ostao bi samo nesto prolazno, zabava, avantura...ali eto, desilo se sto se desilo i sad ispastam, al' to je greska. A ja sam cura koja na greskama ne uci ma koliko me povrijedile te greske, uradit cu ih ponovno kad tad. Ali preboljet' cu ja njega vec, nije vrijedan trunke mog sjecanja. Znam da zaborav za noc ne nice i mnogo ce vode proteci dok ga prebolim, ali uspjet cu. Iako, dok ovo pisem, srce se ne slaze sa tim i mislim da srce to nece dozvoliti, ali ja necu dopustiti da se predomislim. Sve ce ovo proci, moj bivsi dragi!



08.10.2013.

Ti, ti nikad znati neces kako sam te voljela.

08.10.2013.

~Tako dugo vremena je proslo. Ja se jos uvijek osjecam isto. Manje placem,ali placem. Jednostavno na trenutak sve ovo zaboli, jer sve podsjeca na tebe. Ali ne dam se, pred drugima sam nasmijana i happy, ali niko ne zna koju bol osjecam, a narocito koju bol osjetim kad idem kuci, kad prodjem onim nasim mostom. Neku noc sam sjedila i plakala ondje sama, boli sve. Ponekad pozelim da neko naidje ovako kao sto si ti, slucajno i da se opet zaljubim, da osjetim ono nesto kao sa tobom. Sve mi je postalo peglativno, ljudi me zamaraju, niko ne shvata da je meni potrebna tvoja blizina, a to je nesto nemoguce. Lomim se od bola kad pomislim na tebe, a tek ono jucer kad sam te, nakon toliko vremena, vidjela krenuvsi u skolu. Nekako sam se uspjela suzdrzat i proc' uzdignute glave bez i jedne izrecene rijeci i pozdrava. Cijeli dan bila sam izgubljena u vremenu i prostoru. Pokusavala sam da sakrijem od drugih svoje osjecaje i nervozu zbog toga sto sam te vidjela, ali na zalost meni bliske osobe su primijetile da cijeli dan nesto sa mnom nije u redu. Pa Boze, kad shvatim koliko me je samo ljudi jucer gledalo. Istrcala sam iz skole na onakvoj hladnoci u maici kratkih rukava, radila svojekakve gluposti k'o napusena isto, nisam se ni obazirala na vrijeme toliko niti sam osjecala hladnocu tog trenutka. Tek sad sam svjesna jucerasnjih postupaka i cudim se sama sebi. Ne smijem to vise dozvoliti da se desi, niposto. Ne dam da me ovo sve vise lomi, zivot ide dalje, a idem i ja. Jos me sjecanja bole i sve je gore i gore. Oci pune tuge iz dana u dan al' drzi me jos nesto u ovom prokletom zivotu...




brojac poseta
jeftin web hosting