18.09.2013.

:$

tumblr love photo: love feelings tumblr_mhrrvbOuKx1s43dgeo1_500_zpsf818459a.gif

18.09.2013.

~bol pozdravim da od tebe ne ozdravim

17.09.2013.

Još jedno u nizu razočarenja

~Mislim da je teško shvatiti u nekom trenutku života da su ljudi za koje smo mislili da su nam jako dobri prijatelji ipak to i nisu, odnosno da su mogli zbog nekoga ili nečega posumnjati u nas i našu iskrenost. Moram biti jaka i uspjeti iz toga svega pronaći neku poentu, a to je da oni ipak nisu ono nešto što smo mi mislili da predstavljaju i da su sada obični prijatelji. Teško je to, ali sada bar znam koliko mogu računati na nju. Kad je takva i ne treba mi onda.



17.09.2013.

'264

~Večeras ću da pišem na poseban, tebi , meni..drugima nepoznat način. Pisaću o vremenu koje je trebalo da bude, a ne o onom koje je bilo. Pisaću o budućnosti koju sam bila stvorila samo za nas. Znaš zašto to činim, zašto ću da pišem jer i to je vrijeme da se zatvori. Kruzili smo mojim svijetom zadovoljni onim što smo postigli. Srećni što su nam se putevi ukrstili, što imamo jedno drugo. Dopunjavao si svaku moju misao savršeno, svaka praznina u srcu bila je otklonjena tvojim prisustvom...tvojim zelenim očima.Prekrasnim osmijehom, tobom. Imali smo sve, sreću, ljubav, jedno drugo. Voljeli se. Gradili zajedno nove korake u budućnost. Sanjali iste sne i na kraju svaki san je bio dosanjan, našom rukom izvršen, poljupcima okružen, našom ljubavlju zapakovan. Da, imali smo sve što potrebno je bilo da srećni budemo. Ali imali smo i problem...to nije bila stvarnost, daleko od toga. To je bio svijet napravljen mojim snovima, dorađen našom ljubavlju, ukrašen tvojim prisustvom. Sve se poklapalo od početka...da će taj moj svijet postati stvarnost, sve je vodilo ka tome. Do onog trenutka kad je oluja naišla.Nezvana u mome svijetu. A ja sam bila bespomoćna da je uklonim. Ukočena, sjedila sam i gledala kako ruši svaki korak koji sam nam gradila. Svaki san koji sam na pripremila, sve je oluja uništila. A ta oluja je nosila svoje ime. Zvala se istina. Moj svijet napravljen je od laži jer si ti tako htio da vjerujem i ja sam vjerovala. Dva puta ukršten na početku priče...razdvojila ih je ogromna rijeka koja nema mosta niti broda. Nema način da se pređe, a dužina joj je vječnost. Da očekivam da ću ponovo susresti se s tvojim putem? To je apsurdno, besmisleno. Da, večeras sam pisala na tebi, meni i drugima nepoznat način. Pisala sam o onome što sam stvorila zahvaljujući tvojoj ljubavi, ali što se i uništilo zahvaljujući tebi. Dok je oluja istine polahko rušila sve, dijelići nade otkidali su se od moje duše. Grubo su me vratili u stvarnost gdje i pripadam. Kad je oluja završila svoje, ostala sam bez nade za nas...Bez ljubavi, bez tebe. I samo se pitam, da li ćeš ikada saznati šta sam planirala za nas. Ne mora to biti sada..možda u drugom životu. Onda ćeš možda shvatit količinu moje ljubavi, onda ćeš možda shvatiti onaj iznenadni strah koji bi me obuzimao dok smo zajedno. Jer, imala sam ogroman teret na duši. Čuvala sam naš svijet koji je bio tako krhak. Svaki čas sam se bojala onog što je na kraju i došlo. Možda, možda ćeš me tad shvatiti.
 Iste smo snove sanjali
 istom se nadali,
drugi su igru vodili
 i snove ukrali.



13.09.2013.

'263

'Nikad prije nije voljela kišu.. A, eto, danas joj baš odgovara. Zato što je mogla uzdignute glave hodati mokrim ulicama i plakati.. A da to niko ne primijeti.'



09.09.2013.

~Miris tebe nosi ovo jutro, ni ovaj dan nije na mojoj strani. Nista novo, navikla sam. Stara obecanja data samoj sebi zaboravljam, nova nizem na hrpu izgubljenih stvari. Nisam nista bolja od jucer, nista novo nisam postigla. Slaba sam, previse se bojim svojih naglih nabujalih osjecanja koja me vode da napravim novu gresku, da ti se javim. Ali, ovog puta sam jaca, uspjet cu da odolim svakom iskusenju koje me ceka. Izvini, ali doslo je vrijeme da i ja kazem NE.



03.09.2013.

~I voljela bih da je drugacije, snaznije i jace. Da ne boli, da ne znam i da se ne sjecam. I ne volim te vise, ali svaki put kad prodjes pored mene osjetim uzdahe proslosti nase... I niko vise nije kriv, niko vise od nas ne pati za onim sto je bilo, sto se zavrsilo. I uvijek pokusam da nadjem drugi put, da te ne sretnem..Zasto? Nazalost, na to pitanje jos uvijek ne mogu naci odgovor.

16.08.2013.

Ponekad... samo ponekad... pozelim da poljubim te. Da s tobom budem ponovo ona curica koja vjeruje u tebe, u nas. Da dan traje vjecnost u kojem sam vjerovala da zelene oci samo mene vole. Taj jedan dan, ponekad kao vjetar lagano ispliva na povrsinu mojih osjecanja, onda shvatim da nisi vrijedan ni minute zivota mog. Brzo pokopam tu misao duboko u sjecanja, gdje joj je i mjesto, jer ja vise nisam ona curica koja vjeruje u tebe, koja vjeruje u nas. A, ti...eh ti si prica za sebe. I onda ponovo ucim da hodam, gdje koraci ne nose tvoje ime. Ucim ponovo da disem, da svaki uzdah nije namijenjen tebi. I ucim ponovo da vjerujem, da vjerujem u nesto poslije tebe i da ta vjera nema tvojih lazi u sebi. Ucim da prastam, da jednog dana ti mogu reci: " Oprastam ti sve i nikada vise ne zaboravljam greske tvoje".



15.08.2013.

~Porazilo me je vrijeme, porazile su me moje slabosti, moja bol, moja sjecanja. Svjesno sam cinila ono sto nisam smjela, isla sam pogresnim putem.. Zavrsila sam tamo gdje sam i ocekivala. BOZE... Kolika sam ja kukavica,najgore od svega boli kada znas gdje grijesis i ti ides, uporno krsis sva pravila, upozorenja srljas ka dnu. Ne sjecam se kada sam zadnji put osjetila srecu, kada sam vidjela osmijeh na licu koje je vec umorno, porazeno, izgubljeno. Bole me svi dani, mjeseci, godine koje sam provela cekajuci da ga zaboravim. Bole me sjecanja koja i danas cuvam iako je neko drugi pored mene. A, najvise od svega bole me moje greske koje sam cinila da bih njega zaboravila. Drugom sam davala nadu, lazne snove, a znam da njega nikada necu zaboraviti, onoga kome je ovaj blog posvecen. Prestala sam sanjati, jer me snovi bole. U njima sam srecna. Bole me misli, jer svaki put vode ka njemu, a ja sam s drugim. S onim kojeg ne volim, s nekim ko mi je pruzio sve, ali moje srce nije dobio...



05.08.2013.

~Zbog takvog zivota tvog , moji se snovi ruse
i mrzim lepotu tvoju jer nemas srca, jer nemas duusee...

15.07.2013.

^^



27.06.2013.

"Ona je pala, osjecala,bila je povrijedjena… prezivjela je. I cudno to sto nakon svega ona jos uvijek ima nade. Jos uvijek se osmjehuje prolaznicima, grli ljude koje je tek upoznala, u svima trazi samo dobre strane. Takva je. Uvijek voli do kraja i u sve daje cijelu sebe, iako to nikad ne dobije zauzvrat."

25.06.2013.

'255

~Mozda nisam voljela savrseno, ali sam voljela, previse. Volim jos uvijek, sto je najgore. Prokleto nesavrsenu osobu, ali presavrsenu za mene. I svaki put kada te izgubim, izgubim i sebe, negdje... Zalutam, i vratim se na pravi put tek kada se vratis i ti, meni, tu gdje i pripadas, na mojoj lijevoj strani, znas vec.. I mrzim sebe, zbog svake pogresne odluke, zbog svakog loseg postupka, mrzim sebe zato sto te nemam, i zato sto te, vjerovatno, nikad vise necu ni imati. Ali svaki put zaspim sa istom zeljom, sanjam isti san, ustajem sa istom prazninom. Jer znam, vise se ne vracas..

10.06.2013.

'254

~I kapljice imaju svoju draz, ja i ti smo znali uzivati na kisi. Nakon nasih dana kisu nikada vise ne gledam kao drugi. Za mene je posebna, i sad kad vise te ne volim, ostaje kisa podsjetnik te ljubavi.



07.06.2013.

'253

~Jedan oziljak, uspomena bezbroj. Noci bez sna, suze skrivene. Da bih bila srecna, morala sam te prestati voljeti. Da bih nastavila dalje, morala sam te dati proslosti, jer tamo i pripadas. Iznenada put je ispred mene, svjetlo na sredini, a ne na kraju. Pomalo nespretno, ali sigurno nosila sam te proslosti. Posustajala sam s vremena na vrijeme, put je bio dug skoro jednu godinu. Svaka prepreka za mene je bila razlog da stanem, da te jos cuvam sa sobom. Ali ipak odustajala nisam, vukla sam kofer pun nas i svakim danom kofer je bivao veci. Jer svaki dan je znacio jos jedan vise u nizu s tobom. Kulala sam sate kao da su od pijeska, ni sama nisam bila svjesna da gubim vrijeme na nista. Zeljela sam, ali priznajem nisam se dovoljno trudila...nada koja je zivjela u meni iznova te cuvala tu kraj mene. Zato je put bio tako dug, put koji je bio prekratnica novog zivota. Zivota bez tebe, bez nas...bez icega sto bi me moglo vratiti u pasivno stanje. Gledala sam ljude kako zive, bila sam s njima, druzila se, ali ja sam i dalje pripadala proslosti. I sad napokon, iznenada nasla sam se na kraju puta. I nikad nisam glumila, ponos nisam koristila da bi bio povrijedjen. Uvijek si znao sta osjecam i da te zelim isto kao prvog dana. Sve si znao i vjesto koristio, ali dosao je kraj. Srecna napokon mogu skinuti masku koju sam nosila, jer ma koliko boljelo nisam to dopustala na vidjelo...



06.06.2013.

~Sto ti je na umu? O cemu razmisljam? Jebeno mi je dosta svega. Cak i previse razmisljam, ali koga briga. Probudim se svako jutro u nadi da ce nesto biti drugacije, da ce netko nesto poduzeti, primijetit. Da ce netko pokazati da mu je stalo, ali ono stvarno, bez muljanja, bez lazi. Da ce netko doci do mene i reci ' Bit cu tu bez obzira na sve ' . To mi treba. Netko ko ce krenuti za mnom i na kraj svijeta. Mozda trazim previse, mozda sam previse bezobrazna, glupa, ravnodusna, drska. Ali to sam ja. Nisam savrsena, niti pokusavam biti. Trebam nekoga kome mogu vjerovati. Koga mogu zovnut u ponoc i tko ce me saslusati. Trazim puno ? A znas sta se desi navecer ? Kada nema nikoga da te gleda. Kada si potpuno sam. Kada te obuzmu emocije. Vise nista nije bitno. Sjetis se stvari koje si sjeb'o u proslosti. Pocnes zaliti za propustenim prilikama, Hoces vratiti vrijeme unazad, makar na trenutak, da promijenis ono sto nije moglo biti. I sama, lezeci u mraku, vracam film unazad. Sjetis se trenutaka, osoba, uspomena. Ne mozes da izdrzis. Previse boli. Prekipi ti sve vise, boli te neka stvar, samo se rasplaces. Zar je tako tesko osjecati se voljeno ? Biti nekom nesto ? Ma, ustavri nikoga nije ni briga. Ljudi te ionako nece voljeti. No, netko mi je jednom rekao: "Oni koji vrijede, ostat ce...Ostali ce ionako otici"

05.06.2013.

'251

~ I voljela bih da je drugacije, snaznije i jace. Da ne boli, da ne znam i da se ne sjecam. I ne volim te vise, ali svaki put kad prodjes pored mene osjetim uzdahe proslosti nase. I niko vise nije kriv, niko vise od nas ne pati za onim sto je bilo, sto se zavrsilo. I uvijek pokusam da nadjem drugi put, da te ne sretnem... Zasto?

Through all of my life...in spite of all the pain. You know , people are funny sometimes, they just can't wait to get hurt again...



04.06.2013.

~I najljepse mi je ovako. Osjecam svu snagu, osjecam bolje sutra...osjecam sebe... Toliko slabih trenutaka sam imala da nikada vise ne zelim da zavolim nekog tako kao tebe. Ne zelim da budem glupo zaljubljena i slijepa na sve sto bi se inace zgrozila. Toliko sam ponosa bacila pod tvoje noge, da sad ovo malo cuvam i toliko cvrsto drzim i uzdizem. Necu vise da volim, nema to veze s prkosom. To je ogromna kolicina straha koja se kupila u meni, sada  sama pomisao da mogu biti ponovno slaba na nekog kao sto sam bila na tebe, odvaja me od realnosti i bjezim. Da, pa kazu da kukavice bjeze, ne to nije istina. Mozda i jeste, ali briga me. Ja svjesno bjezim jer tako zelim, jer tako smatram da je najbolje. I koliko god arogantno zvucilo, niko vise nije dovoljno dobar da ga bezuslovno volim, Da ga volim sa svim manama, vrlinama da bude na tvom mjestu. I kazu nisu svi isti, nisu sve iste... I ako je to istina, uvijek ce se naci nova bol, nova greska i novo ponizenje. A , to mi ne treba. I ko rece da se bez ljubavi ne moze da zivi?!
Moze, moze...

04.06.2013.

^^



03.06.2013.

'248

~Moglo je bolje, trebalo je bolje, cekala sam bolje. Greska... Ni svjesna nisam bila da s takvim kao ti bolje nikada ne dolazi. Savrseno zivim u svom ne savrsenom svijetu koji se gradi bez trunke ljubavi, ali samo s istinom. Nemam vise naviku da se okrenem uplasena, gledajuc' gdje si ti. Prateci tvoje korake, umorila sam se. Uvijek sam bila zeljna pustolovine, ali s tobom je bila najgora. Te igre su me izmorile..ucinile hladnom. I bez obzira na sve, ja sam zahvalna. Postala sam jaca, opreznija... sigurnija u sebe...



01.06.2013.

~Mozda malo, sasvim malo, nedostajao si mi na danasnjem danu. Dok sam setala gradom u kojem smo se upoznali, dok je kisa posjecivala nasa mjesta, bila sam  u korak s njom. Ne, nisam se osjecala usamljeno. Odavno sam cekala dan kada cu prosetat' s kisom, s njom naici na ona nasa mjesta ..a da mi suze ne poteku niz lice. Danas se to desilo, sve izgleda drugacije, sada kada te vise ne osjecam. Ali i dalje ces imati posebno mjesto u srcu mom. Hvala nebu na ovakvom poklonu kojeg sam zeljno prizeljkivala. Odgovor mi je donijela kisa, prebolila sam al' nikad zaboravila...



01.06.2013.

'246

~Nekada kada ovo sve prodje imat cu snage da ti kazem da te volim.Imat cu snage da pokusam nemoguce,da te zadrzim samo za sebe.Ne znam ni kako ni kada ni gdje se to dogodilo ali zaista je tako..Ponekad pomislim da grijesim i da je ovo sve varka,ali ne ... Sve sam vise sigurnija u ovo sto osjecam.Zelim da te ponovo imam pored sebe.Jos uvijek pamtim sve ono sto smo dozivjeli zajedno,svaku nasu rijec, svaku suzu,svaki poraz.Jos uvijek pamtim tvoj tuzni pogled onoga trenutka kada sam ti rekla da je gotovo. Da ono sto smo imali ne moze da se nastavi. Ali zaista nismo mi krivi, tako su zeljeli drugi. Srusili su sve nase sne i mastanja.Ubili su "nas". Ponekad se zapitam da li smo to zaista zasluzili ili je to jednostavno kurva sudbina?! Jos uvijek se nadam da cu pronaci odgovor na to pitanje. Jos uvijek se nadam da cemo ponovo zivjeti, da cemo se ponovo nadat u sutra...Da cemo ponovo dijeliti sve one trenutke koje nismo uspjeli...



01.06.2013.

^^



05.05.2013.

'244

~Nekad zajedno sa mislima odletim negdje daleko,tako daleko da pozelim da se nikad ne vratim,a onda shvatim da sam se samo na nekoliko minuta iskrala iz svog zivota,osjetila slobodu,srecu,a sada se ponovo vracam kandzama zivota...Nekad se pitam ko sam ja zaista?Jesam li ja samo jedan od bezbroj putnika izgubljene duse i slomljenih krila ili samo jedan posmatrac prolaznosti,izgubljene u magli fantazije?Jel se zivot ovako zaista moze poigrati sa nekim ili je ovo samo jedna od bezbroj ljudskih sudbina?Pitam se je li moguce da covjek nekad ne zna na koju stranu da krene,sanjajuci o nekom "Boljem sutra"?Pitam se hoce li sunce sto se iza mraka krije izaci,moze li se oprostit zivotu sto zaista savrsen nije?I upravo sada vidim nesto, al je daleko od mene i opazih to je moja svjetlost na kraju tunela.Ali tako je daleko, jos je mracno...ne vidim nista,pa se pitam hoce li mi neko pruziti ruku,hoce li mi neko pomoci,izvuci me iz ovog mraka,bojim se...Ne!Ne treba mi nicija ruka.Stat cu na noge i polako,krecem polako...Vidim ja i osjecam moju svjetlost na kraju tunela,znam naci cu je i uhvatiti jer to je samo moje...nesto moje...Zavrsavajuci ovu pricu,gledam negdje u daljinu i ostaje jos samo nesto da se pitam...Pitam se : "Kad??? Kad cu ja pronaci moju svjetlost na kraju dugog i mracnog tunela???"

20.04.2013.

~U meni pomijesani osjecaji tuge,nostalgije i neke cudne srece.Sve se nekako pomijesalo i sve ima uticaja na mene, a opet nista nije dovoljno jako da bih se smijala ili plakala. Nalazim se u nekom stanju,za koje ni sama ne znam kako se zove.Dan je ispunjen obavezama. Nisam stigla,a ni imala pretjerane volje da razmisljam o nama i svemu sto se desava. Ali eto sve jednom dodje na red.Ne zelim misliti o tebi,a misli same naviru. Slike ispred ociju. Sjecanja guse.Vidjela sam te par puta danas,nakon toliko vremena.Srce mi je zastalo na trenutak, zatim dugo nakon toga trzalo tuzno, sjetno. Sve u meni plakalo je. Suza nije bilo, a tebi to daje za pravo da mislis da mene ne boli. Boli to duso,razdire. Ja samo taj bol uspjesno kontroliram. Usmjeravam na drugu starnu i ne dozvoljam da drugi vide kakva se to oluja desava u meni. U tom trenu osjetila sam ponovo neopisivi osjecaj, koji se pojavi samo kad si ti tu. Stojimo jedno pored drugog. Jedine rijeci upucene od strane tebe i mene su samo rijeci pozdrava i pogledi koji nista ne govore. Oci se samo gledaju i ne pricaju, ne razumiju se. Sve nase sto se nekad savrseno uklapalo, sad se ne slaze nikako. Ni oci, ni pokreti, smijeh...Sve je nestalo. Brisu se nasi tragovi. U tebi je neka druga osoba. A ni ja vise nisam ja. Postala sam okrutna,previse kriticna,gruba. Ranjiva, a to se ne primijeti. Cuvam to negdje duboko ispod koze. Smijem se i sve je isto kao prije. Tako izgleda...a nista nije isto... Prevelike doze smijeha danas, priznajem prijale su mi jako. Zaboravila sam na tebe sa njima, mojim prijateljima. Nazalost sav taj smijeh ne brise tugu oko srca. I sve je uzalud. Jer ovi trenuci ubijaju. Udisem te po sobi trenutno. Jutros kad sam osjetila taj miris. Vratilo se sve. Zbog toga jesam ovakva kakva jesam. Dan je upropasten dovoljno. Pa neka dozivi svaku propast do totalnog mraka kad cu, nadam se, zaploviti u carstvo snova...


19.04.2013.

'242

~Oci pogledom lutaju negdje,gdje ne zelim...ili mozda nesvjesno zelim.Ne godi mi tvoje virtualno prisustvo.Ne godi mi pozdrav,ni prazan osmijeh,ni poljubac radi reda.Ne godis mi ti, takav, hladan i dalek.Ne godi mi da te gledam zagrljenog sa njom.Srce se raspalo...i zivot mi izmice.Nestali su snovi,koji su lebdjeli iznad glave. Zasticeni od negativnih uticaja.Nestale su zelje.Ostala je razorena masta koja polahko unistava sve pozitvno u meni.Ostale su oci natopljene suzama...i moja borba protiv istih. Dakle ostala je mrvica dostojanstva.Dovoljno rijeci,pogleda.Dovoljno vremena i dovoljno ljubavi.Ocajnicki molim da nestanes iz mene. Da se vratim na pocetak...i ponovo pocnem uciti voljeti srcem zene. Mislila sam da si Mr.Savrseni,a ti si obicna prasina,koja vec zulja na srcu...



16.04.2013.

'241

~Neka osoba postaje savrsena samo kada se neko zaljubi u nju. Ako on za mene vise nije savrsena osoba, jel to znaci da je napokon gotovo? Da sam slobodna? Jesam, znam. Sjetim  te se. Moram. Ali znam, da je samo jedan malo, ali vrlo malo djelic tebe ostao u meni. Obratno nije. Ali u redu je. Vec sam te vremenom shvatila. Vremenom koje mi je prolazilo mastanjem  i razmisljanjem o nama. Nama? Pa ta rijec nikada nije ni postojala. O da. Ali, kazu da ne treba zaliti za necim zbog cega ste se smijali. Ne zalim, daleko od toga. Smijala se jesam, a i suza je bilo. Ali sve je to sad proslo. Jer ti vise nisi osoba koju sam nekad poznavala. Poznavala, zavoljela.. sad je svejedno. Ali ni to saznanje nije bilo dovoljno. Nastavila sam traziti. I sta sam saznala? Saznala sam da to uopste nisi bio ti. Stvorila sam savrsenstvo od nekoga ko tome nije ni blizu. Smijesno i tuzno u isto vrijeme. Ma, neka bude samo smijesno, nema vise mjesta za tugu. Nekad ga je bilo. Svacega je nekad bilo,a sada ima samo nade, da postoji osoba u kojoj sam te u svojoj glavi stvorila. Ali nije to sve. Ta osoba mora znati da mi cita iz ociju. Mora sto sta znati. Sve sto ti nikad nisi znao. Ali budimo realni, sve se to pretvara u ironiju. Valjda se nece samo tako zavrsiti...

10.04.2013.

'240

" I cudni su ti neki ljudi, grle te, a mrze te. I vjesto to kriju. A onda slucajno dodje trenutak, kad padnu maske. I sasvim slucajno shvatis, kakvim si ljudima bio okruzen. Pozelis da je to samo kosmar i da se sto prije probudis. Pozelis da pobjegnes, od svega i svih. No, najgore je kad znas da je tu bilo par dragih ljudi, a sad ih vise i ne prepoznajes, nazalost. Boli ta izdaja, znas? Potajno i postepeno slama. "

06.04.2013.

~Znas mili, ponekad bih se zamislila i bojala sam se. Bojala sam se da ce sve ovo jednoga dana prestati,a previse smo toga prosli zajedno i previse toga nas veze da bi tek tako prestalo. Ali nista ne jamci ono 'zauvijek',pa tako nisam ni ja tebi to obecavala,a ni ti meni.Valjda smo bili previse sigurni u sve. Barem ja. Ali k vragu sve. Izabrao si onaj svoj inat i prestao se boriti. Prestao si vjerovati u nas mili,a to je jedino sto sam trazila.Pustam te.Uzivaj i budi svjestan da su u mojoj glavi one iste misli, nasi trenuci i tvoja obecanja. Ne mogu to tek tako izbrisati, a iskreno i ne zelim, ali pruziti ti priliku da opet odglumis ljubav,a izaberes ponos, zaboravi. Postala sam i ja svjesna nekih stvari. Ni to vise ne zelim.Znas...zasluzujem bolje dragi, puno bolje.



05.04.2013.

'238

~Uvijek sam bila tu za njega. Kad nikog drugog nije bilo, kad su ga svi izdali, razumjela ga kad niko drugi nije. Imala sam rijesenja za sve njegove probleme. Znala sam kako ga mogu oraspoloziti kad je bio najtuzniji. Kad god je bio usamljen znao je da ima mene, da mi se moze javiti. I javljao se... Tada mu je to valjda nesto znacilo. A sada, sada je zaboravio. Kao da nikad nije bilo. Sada je ponovo srecan. Valjda to tako bude, zaborave te cim im vise ne trebas. Ja sam njemu bila samo utjeha, a on... On je meni bio nesto mnogo vise! Ali opet, sta god on uradio, koliko god me povrijedio, na neki nacin ce mi ostati drag... (A)


Noviji postovi | Stariji postovi


brojac poseta
jeftin web hosting